1970.
U januaru mjesecu 1970. godine osnovan je Klub liječenih alkoholičara u Varešu, popularni "Al" klub. Kao jedna od najmasovnijih institucija, ova organizacija je u startu okupila 131 člana. U sastavu kluba djelovala je komisija za primarnu i tercijalnu prevenciju i grupa terapeuta. Klub se razvio i djelovao u gotovo svakom vareškom seoskom centru, a u Borovici je bilo odjeljenje od 39 članova. "Al" klub je mnoge članove potpuno izliječio, a u apstinenciji je najčešće učestvovala cijela porodica. Treba istaći da je u startu "Al" klubom predsjedavao Josip Tokmačić, koji je ovu organizaciju doveo na nivo međunarodnog ugleda.
1965.
Krajem maja mjeseca 1965. godine Vareš i okolinu zahvatilo je veliko nevrijeme. Kiša je bez prestanka padala šest dana, pa je usljed bujica, pričinjena šteta od oko 1.150.000.000 dinara. Posebno su stradala područja Vareš Majdana, Pajtov Hana, Dabravina, Potoka, Duboštice i Borovice.
1569.
1569. rodio se u borovičkom kraju slikar (fra?) Stjepan Dragojlović
(Željko Ivanković, Vareš i vareški kraj kroz stoljeća)
1551.
Najstarije podatke o bosanskim rudnicima u tursko doba našao je R. Muderizović Kutubhani u sidžilima sarajevskog suda koji se čuvaju u Gazi-Husrefbegovoj džamiji. Tako je u sidžil iz 959. godine (1551) unijet jedan ugovor u kom se pominje neki novi rudnik imenom Borovica, a u području sarajevskog suda.
Podaci iz 1551. godine govore da su šume oko Blaže - Okruglice i Brgula pripadale majdanima u Borovici. Šumu su sjekli okolni seljaci i na pogodnim mjestima - upinama, kadili ćumur. Taj posao je radio radnik specijalista "žegar", a kiridžije su u krošnjama prevozili ćumur do majdana. Sječa šume bila je potpuno besplatna, a za kađenje uglja plaćala se desetina, tj. svaki deseti tovar davao se kadiji. Najviše se sjekla hrastovina, a zatim bukva i lijeska. Na pošumljavanje se nije mislilo, a seljak je bio sretan da blizu kuće dobije nešto krčevine.
("Kolektiv" br. 305 od 1. aprila 1982)