U Sarajevu je 03.10.1976. godine umro Ivica Matić, pjesnik kamere. Još za svog kratkog života, ponio je epitete jednog od najtalentovanijih sineasta bih kinematografije. Nedopustivo kratki život, proživio je u neprekidnoj želji da pruži oduška svom prebogatom talentu, uvijek s mislima na rodno selo Ivančevo.

Malo znamo o Ivici Matiću "poeti kamere", kako su ga njegovi najbliži prijatelji i kolege iz filmskog svijeta zvali. Kao kompletan autor - snimatelj, reditelj i montažer, ostvario je više desetina amaterskih filmova, uglavnom, u žanru tzv. eksperimentalnog filma. Na TV je radio autorske priloge za dokumentarni program. Nažalost, u 28-oj godini života, smrt je prekinula njegov stvaralački polet. Ostaje vječiti pomen na Ivicu Matića i njegov urođeni i nenadmašni talenat.

Početkom juna mjeseca 1970. godine Vareš i stari grad Bobovac posjetio je nobelovac Ivo Andrić, u pratnji Todoljuba Čolakovića - Roćka. Istakavši da je Bobovac jedan od najvažnijih kulturno-historijskih spomenika stare Bosne, književnik Andrić se posebno interesovao za cjelokupnu kulturno-historijsku baštinu Vareša i okoline. Ulazeći u prostor Bobovca u pratnji tadašnjeg predsjednika SO Vareš Marka Grabovca i potpredsjednika Osmana Zubače, oduševljen prekrasnim krajolikom, Ivo Andrić je uzviknuo: "Pa se maših Bosne brdovite..."

Nakon gostovanja u Parizu, u Varešu su 21. septembra 1966. godine u Radničkom domu nastupili Stevo Teodosijevski s kompletnim ansamblom, na čelu s izuzetnom vokalnom interpretatorkom Esmom Redžepovom. Bio je to uistinu jedan nezaboravan kulturni događaj.

U Varešu je rođen Goran Ipe Ivandić, poznati rock bubnjar i član čuvene rock grupe "Bijelo dugme". Kao dječak preselio je u Sarajevo. Pohađao je časove violine dok je bio učenik osnovne škole. Nakon toga se odlučio za bubnjeve. U Sarajevu je uskoro postao poznat po svojim bubnjarskim sposobnostima. Prvi bend u kojemu je svirao kao bubnjar zvao se "Rock". Godine 1973. za njega je čuo Goran Bregović i pozvao ga da svira u tada čuvenoj grupi "Bijelo dugme". Naredne godine proveo je u toj grupi i stekao ogromnu slavu. Odlaskom Bregovića na odsluženje vojnog roka, 1978.godine, Goran Ipe Ivandić zajedno sa lazom Ristovskim napušta sastav "Bijelo dugme" i pokreće vlastiti projekat pod nazivom "Stižemo". Te iste godine, Ipe je neočekivano uhvaćen u posjedovanju određene količine hašiša, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Poslije dvije godina biva pomilovan i vraća se na mjesto bubnjara u "Bijelo dugme" te ostaje njegovim članom sve do raspada 1989.godine. Nejasno je gdje je živio nakon početka rata. Mnogi tvrde da je to bio Beograd, dok Željko Bebek tvrdi da je to bio Beč.

Život je okončao padom s šestog sprata beogradskog hotela "Metropol". Nikad nije u potpunosti razjašnjeno da li je to bio nesretni slučaj, samoubojstvo ili pak ubojstvo. 

U selu Ivančevo 13. maja 1948. godine rođen je Ivica Matić. Već kao srednjoškolac počinje se baviti filmom, a od 1968. započinje s profesionalnim radom na Televiziji Sarajevo kao snimatelj. Uporedo, ostvaruje se kao autor izuzetnih amaterskih ostvarenja, te djeluje unutar Kino kluba Sarajevo, a povremeno je aktivan i u akademskom Foto klub i Kino klubu, te filmskom klubu Riječi mladih. Godine 1976. godine diplomira na Odsjeku za kameru Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Snimio je dugometražni film, Žena s krajolikom koji predstavlja jedno od značajnih umjetničkih ostvarenja bosanskohercegovačke kinematografije. Pored dugometražnog filma, snimio je više kratkih i dokumentarnih filmova. Za film Žena s krajolikom dobio je više međunarodnih nagrada.

Iznenada je preminuo u Sarajevu 3. oktobra 1976. u svojoj 28. godini.

Udruženje filmskih radnika Bosne i Hercegovine 2003. godine ponovo je uspostavilo priznanje "Nagrada Ivica Matić" koje se do 1992. dodjeljivala za doprinos bosanskohercegovačkom filmu. "Nagrada Ivica Matić" dodjeljuje se članu ili članovima Udruženja za istaknuto filmsko djelo u toj godini, te članu Udruženja za ukupan doprinos bosanskohercegovačkoj kinematografiji.

U Varešu, u mjesnoj zajednici Striježevo, u zaseoku Brda, rođen pisac Novak Simić. Školovao se u Sarajevu i Zagrebu gde je završio ekonomski fakultet i gdje je živio sve do svoje smrti. Bio je urednik izdavačkog preduzeća „Zora“ i glavni i odgovorni urednik časopisa „Republika“. Bio je i dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

1875. rođen u Varešu Mijo Žuljić, autor značajnih etnografskih i historiografsko-publicističkih tekstova iz povijesti vareškog kraja (umro u Sarajevu 1956.)

1865. rođen fra Rafael (Anto) Barišić mlađi, ugledni franjevački pisac posljednjeg desetljeća XIX. stoljeća (umro 1898. u Vijaci)

U Varešu je 12.2.1836. rođen Marijan Gavran. Od dvadesete do sedamdesete godine života radio je u majdanu.

"Kad sam u srpnju 1933. godine s njim razgovarao, pričao mi je da mu se često pričini i danas kako radi na grnu. Veliki je štovatelj Omer-paše Latasa, jer je ovaj donio u Bosnu ravnopravnost. Rado citira pjesmu 'Slavodobitnica Omer-paše', što su je spjevali Jukić i Martić. On kaže da je u Varešu nestalo rada onim časom kad su svi radnici počeli ulaziti na jedna vrata, tj. kada je otvorena Željezara."

Lastrić, fra Filip, rođen je u Oćeviji, selu vijačke župe, a vareške općine 1700. godine. Smatra se ocem historiografije u BiH. Filozofske i teološke studije završio je u Ugarskoj i Dalmaciji. U franjevački red stupio je 1719. godine. U provinciji je obavljao odgovorne dužnosti i bio redodržavnikom (1741-1745). Njegovo glavno djelo "Epitome vetu statum Bosnensis provinciae", nastalo je u borbi za prava i prvenstvo bosanske s kapistranskom redodržavom.

U Rimu je na glasu svetosti umrla Magdalena Pereš-Vuksanović poznata pod imenom Franica Slavonka (rođena u Jelaškama srpnja 1606.)

U Olovu je 21.8.1631. godine preminuo fra Matija Divković, prvi bosanski književnik. Za istoriju jezika na ovim područjima Divkokovićevi spisi su od velikog značaja. Npr. Divković je uveo ć za fonetsko j, odnosno ću za nj i će za lj.

U Jelaškama je rođena i Magdalena Pereš-Vuksanović, alias Franica Slavonka.

Još za njena života, Severano je napisao njen životopis i naziva ju “bosanskom Ivanom Orleanskom”. Dr. L. Jelić iz Zadra, napisao je njenu biografiju 1904. godine pod nazivom “Gragja za životopis Magdalene Pereš-Vuksanović, poznate pod imenom Franice Slavonke”. Hrvatski književnik Velimir Deželić Stariji napisao je roman o njoj pod nazivom “Mandaljena pobjednica”, 1926.

Preminula je 31. prosinca 1670. Sahranjena je u crkvi sv. Dominika i Siksta u Rimu.

1575. rodio se u Brgulama fra Jeronim Lučić (Bogoslavić, Bagol), biskup od 1625. (umro 1643.)

1569. rodio se u borovičkom kraju slikar (fra?) Stjepan Dragojlović

U Jelaškama je 1563. godine rođen fra Matija Divković (1563 - 1631).