1976.

  • U Sarajevu je 03.10.1976. godine umro Ivica Matić, pjesnik kamere. Još za svog kratkog života, ponio je epitete jednog od najtalentovanijih sineasta bih kinematografije. Nedopustivo kratki život, proživio je u neprekidnoj želji da pruži oduška svom prebogatom talentu, uvijek s mislima na rodno selo Ivančevo.

    Malo znamo o Ivici Matiću "poeti kamere", kako su ga njegovi najbliži prijatelji i kolege iz filmskog svijeta zvali. Kao kompletan autor - snimatelj, reditelj i montažer, ostvario je više desetina amaterskih filmova, uglavnom, u žanru tzv. eksperimentalnog filma. Na TV je radio autorske priloge za dokumentarni program. Nažalost, u 28-oj godini života, smrt je prekinula njegov stvaralački polet. Ostaje vječiti pomen na Ivicu Matića i njegov urođeni i nenadmašni talenat.

     

    (Krešimir Romić - "Vremeplov" Zavičajna zbirka Opće biblioteke Vareš, 2002.)

1970.

  • Početkom juna mjeseca 1970. godine Vareš i stari grad Bobovac posjetio je nobelovac Ivo Andrić, u pratnji Todoljuba Čolakovića - Roćka. Istakavši da je Bobovac jedan od najvažnijih kulturno-historijskih spomenika stare Bosne, književnik Andrić se posebno interesovao za cjelokupnu kulturno-historijsku baštinu Vareša i okoline. Ulazeći u prostor Bobovca u pratnji tadašnjeg predsjednika SO Vareš Marka Grabovca i potpredsjednika Osmana Zubače, oduševljen prekrasnim krajolikom, Ivo Andrić je uzviknuo: "Pa se maših Bosne brdovite..."

1955.

  • U Varešu je rođen Goran Ipe Ivandić, poznati rock bubnjar i član čuvene rock grupe "Bijelo dugme". Kao dječak preselio je u Sarajevo. Pohađao je časove violine dok je bio učenik osnovne škole. Nakon toga se odlučio za bubnjeve. U Sarajevu je uskoro postao poznat po svojim bubnjarskim sposobnostima. Prvi bend u kojemu je svirao kao bubnjar zvao se "Rock". Godine 1973. za njega je čuo Goran Bregović i pozvao ga da svira u tada čuvenoj grupi "Bijelo dugme". Naredne godine proveo je u toj grupi i stekao ogromnu slavu. Odlaskom Bregovića na odsluženje vojnog roka, 1978.godine, Goran Ipe Ivandić zajedno sa lazom Ristovskim napušta sastav "Bijelo dugme" i pokreće vlastiti projekat pod nazivom "Stižemo". Te iste godine, Ipe je neočekivano uhvaćen u posjedovanju određene količine hašiša, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Poslije dvije godina biva pomilovan i vraća se na mjesto bubnjara u "Bijelo dugme" te ostaje njegovim članom sve do raspada 1989.godine. Nejasno je gdje je živio nakon početka rata. Mnogi tvrde da je to bio Beograd, dok Željko Bebek tvrdi da je to bio Beč.

    Život je okončao padom s šestog sprata beogradskog hotela "Metropol". Nikad nije u potpunosti razjašnjeno da li je to bio nesretni slučaj, samoubojstvo ili pak ubojstvo. 

1948.

  • Ivica Matić rođen je u selu Ivančevo, općina Vareš 13.maja 1948.godine. Prve godine života i školovanja proveo je u Varešu, a nakon završene osmoljetke, upisuje se u srednju medicinsku školu u Sarajevu, ali je brzo napušta i prelazi u gimnaziju. Nakon toga, odlučuje se za srednju geodetsku, Na TV Sarajevo počinje raditi 1968.godine, najprije kao snimatelj, a zatim kao redatelj. Istovremeno radi kao amater u okviru "Kino-kluba" Sarajevo, a povremeno i za akademski "Foto" i "Kino" klub, te filmski klub "Riječ mladih". Diplomirao je u Zagrebu 1976. na Odsjeku za kameru. Njegov jedini i najznačajniji film je "Žena s krajolikom" (1976). Matić je u navedenom filmu pokazao izvanredan i prefinjen osjećaj za fotografiju i atmosferu, postajući tako s prvim i jedinim filmom obećavajuće ime bih kinematografije

    Ostala njegova djela:

    1966. - "Poljubite psa", kratki igrani film

    1967. - "Poljubi me da ti rodim psa", kratki igrani film

    1967. - "Svete grudi", kratki igrani film

    1968. - "Pokoj duši svakog dana", kratki dokumentarni film

    1968. - "Šta ste prije izgubili : nevinost ili dječiji doplata", kr.ig,f

    1969. - "Intervju s ljubavnicom", kratki igrani film

    1970. - "Vjenčanje", kratki igrani film

    1970. - "Ivice Matića film", kratki igrani film

    1970. - "Proces", kratki dok. film

    1971. - "Nevina dama u zelenoj travi", kratki igr. film

    1971. - "Mali oglasi" (In memoriam), kratki dok. film

    1971. - "Veselo društvo na obali", kratki dok. film

    1971. - "Portret s cigaretom", kratki dok. film

    1976. - "Teška voda", kratki  dok. film

    1976. - "Žena s krajolikom"

     

1906.

  • U Varešu, u mjesnoj zajednici Striježevo, u zaseoku Brda, rođen pisac Novak Simić. Školovao se u Sarajevu i Zagrebu gde je završio ekonomski fakultet i gdje je živio sve do svoje smrti. Bio je urednik izdavačkog preduzeća „Zora“ i glavni i odgovorni urednik časopisa „Republika“. Bio je i dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

1836.

  • U Varešu je 12.2.1836. rođen Marijan Gavran. Od dvadesete do sedamdesete godine života radio je u majdanu.

    "Kad sam u srpnju 1933. godine s njim razgovarao, pričao mi je da mu se često pričini i danas kako radi na grnu. Veliki je štovatelj Omer-paše Latasa, jer je ovaj donio u Bosnu ravnopravnost. Rado citira pjesmu 'Slavodobitnica Omer-paše', što su je spjevali Jukić i Martić. On kaže da je u Varešu nestalo rada onim časom kad su svi radnici počeli ulaziti na jedna vrata, tj. kada je otvorena Željezara."

    (Hamdija Kreševljaković, Željezni obrt u Varešu do 1891. godine)

1700.

  • Lastrić, fra Filip, rođen je u Oćeviji, selu vijačke župe, a vareške općine 1700. godine. Smatra se ocem historiografije u BiH. Filozofske i teološke studije završio je u Ugarskoj i Dalmaciji. U franjevački red stupio je 1719. godine. U provinciji je obavljao odgovorne dužnosti i bio redodržavnikom (1741-1745). Njegovo glavno djelo "Epitome vetu statum Bosnensis provinciae", nastalo je u borbi za prava i prvenstvo bosanske s kapistranskom redodržavom.

1631. ~ 390 ~

  • U Olovu je 31.8.1631. godine preminuo fra Matija Divković, prvi bosanski književnik. Za istoriju jezika na ovim područjima Divkokovićevi spisi su od velikog značaja. Npr. Divković je uveo ć za fonetsko j, odnosno ću za nj i će za lj.

1563.