Nakon održane prezentacije projekta „Sačuvajmo narodno blago Zdrave Stanišića“, zbrajaju se rezultati, utisci. Osnovna zamisao cijelog projekta bila je da se ne dozvoli zaborav nad onim što je naš Zdravo Stanišić, vrijedno prikupljao dajući i punog sebe ličnom angažiranošću. To su podaci iz svakodnevnog života ljudi rodnih Brgula, zatim okolnih mjesnih zajednica, Vareša kao administrativnog centra, zatim svih drugih destinacija na kojima se Zdravo zaustavljao vođen poslom, te svojim afinitetom prema narodnom stvaralaštvu, folkloru, tradiciji kraja gdje je rođen i odrastao i tome sl. Zdravo je odrastao na Brgulama, gdje je kao jedno od šestoro djece majke Danice i oca Borkana, nastojao da se poistovijeti sa svim onim što je činilo njegovo najuže okruženje. Čestiti ljudi, kakvi su bili Zdravini roditelji, prenijeli su na svoje voljeno dijete sve ono što predstavlja narodni duh i običaje tih vremena. Tako je Zdravo već kao mali upoznao zvuk pjesme, zvuk instrumenata koji su pratili tu pjesmu, zvuk prirode koja ga je pripremala i na onaj izvanjski život koji se odvija u polju, na njivi, bašti, voćnjaku, među stoljetnim borovima gdje vjetar fijuče, zavija, huji, bruji, šuška, miluje. Tako je kod njega vremenom izoštreno čulo sluha, vida, osjeta. Prepoznao je sebe u tom mnoštvu zvukova, mirisa, obrisa te kod sebe razvio senzibilitet prema svemu nabrojanom, pritom upijajući sve podatke do kojih je došao pažljivim slušanjem iz izlaganja starijih. Zavolio je zvuke rodnoga kraja, uronio u njih svoju naslijeđenu plemenitost, obogatio ih svojim ličnim pečatom i kao takav krenuo u svijet nauke. Zdravo nikada nije zaboravio toplinu majčinog i očevog doma. On je trajno sačuvao sjećanje na trenutke koje je proveo kao dijete u roditeljskom domu kada bi se sakupi cijelo selo i kada bi kreni priča, pjesma, igra. Njegov tata Borkan je bio onaj domaćin kod kojega džezva, šerbetnjaci, čajnici, ploska s bistrom kapljicom, narezana suhovina, pogača što se puši na stolu i govori sedam jezika, nikada nisu sklanjani što sa šporeta, što sa trpeze. Za Borkovom trpezom, uvijek je bilo još jedno mjesto viška za putnika namjernika, za čovjeka s dobrim namjerama, za domaćine kakav je i sam bio. To nam Zdravino sačuvano blago na brojnim mjestima otkriva, taj duh, koji se trajno uselio u dušu njegova djeteta, njegovog sina Zdrave. On je od svojih brižnih roditelja naslijedio tu mehkoću naravi, taj jedan fini, dojmljivi načina na koji govori kada ga pitate o djetinjstvu, o rodnim Brgulama, o roditeljima, o rodbini, ljudima s kojima je dijelio život. Iz svake Zdravine rečenice progovori ljubav ka dobrom, tradicionalnom, istinskom. Zato jer je dijete jednog vremena u kojemu se njegovala sva ljepota prošlih vremena kada su se ljudi poštovali na jedan jednostavniji način. Oni nisu imali alternativu i nisu razmišljali o nečemu drugome što bi moglo biti adekvatnom zamjenom za ono u čemu su rođeni i odgojeni. Samo je jedan zavičaj, i samo jedan materinski jezik. Njega se sjećaš cijelog života i nikada ga ne možeš zaboraviti. On ti je trajna veza s onim od čega si počeo, gdje si rođen, gdje si prvi put zaplakao što od radosti što od žalosti. I ti se trenuci nikada ne zaboravljaju. Tako je i naš Zdravo mišlju i srcem ostao vječitim djetetom svojih Brgula. On je svoj život posvetio radu, nauci, tradiciji, istinskim životnim vrijednostima. Dao je svojoj porodici, svojoj familiji, svojim rodnim Brgulama i okolnim mjestima, Varešu, sredinama gdje je radio, boravio, dao im je svoju dušu, svoju lijepu narav, svoju energiju da budu trajno uvršteni u hronike, gdje se bilježi povijest da se nikada ne bi zaboravila. Ona je radi čuvanja vrijednosti koju su ljudi stvarali tokom svojih života. Tu je iskustvo, znanje, marljivost, vjernost tradiciji i običajima, ukupnost svih vrednota koju čovjek može posjedovati i dati drugima, prenijeti na druge, vidjevši to kao svoju obavezu. Tako je i Zdravo pokušao prenijeti svoje znanje, umijeće i ljepotu duha koju je posjedovao, na sve one s kojima je dolazio u dodir bilo neobaveznim druženjem, bilo poslom kojim se bavio. I to je vrijedno bilježio! Ostavio je uspomene na ljude, događaje, vrijeme u kojemu je proveo svoje najproduktivnije godine. Dao je svoj puni doprinos folkloru svoga kraja, narodnim običajima, pričama koje se prenose iz generacije u generaciju. Trajno je zabilježio sjećanje na one ljude koji su imali talent u umjetnosti, sportu, nauci, tehnici, prirodi. U to ime ispisao je svojom dušom brojne reportaže, novinske članke. Dao je brojne osvrte na dešavanja u lokalnim zajednicama, njihovoj izgradnji i transformaciji koja je uslijedila u vremenu poslije. Pratio je razvoj tih mikro sredina i prenosio svoje znanje, iskustva na druge dajući im primjer kako nikada ne treba odustati od života i vjere u bolje, ljepše. Na svojim kršnim plećima nosio je duh vjere u bolje, krčio svojim Brguljacima nove puteve s ljepšim vidicima, pronosio slavu svojih vrijednih i poštenih predaka i na taj način zauvijek zaslužio da ga povijest ovih krajeva, negovog Vareša nikada ne zaboravi. Jedan pošten i iskren zaljubljenik u život u progres, vidio je bolju budućnost kroz posjedovanje znanja, čvrstu vjeru u sve saznajno, bilo da se radi o čovjeku, o iskustvu, u radu, o vjeri u kojoj je rođen, tradiciji i svemu drugome. Vjera da sve to vrijedi njegovati, nadograđivati, oplemenjivati, voljeti. To je ono što naslijedimo s roditeljskog ognjišta i u tome vidimo najveću vrijednost. Ono nas vodi kroz život, ono nas opominje da nikada ne izdamo ljubav, vjeru, djedovinu. Sve to smo posudili od naših budućih potomaka da bi oni nastavili tamo gdje smo se mi zaustavili. Zato je to jako važno. Ne smijemo dopustili da prašina prošlih vremena – i ovih, sada, padne na sve te iskonske vrijednosti, koje naslijedismo od naših najmilijih. Zdravo je u tom smislu dao svoj puni doprinos. Zato i jeste poseban, jedinstven fenomen iz Vareša, iz svojih rodnih Brgula, dijete zahvalno svima onima koji ga rodiše, odhraniše i udahnuše u njega ljubav i dobro prema drugome, prema drugačijem, prema životu, prema radu, prema svemu što znači budućnost. Zato je i ovaj naš projekat posvećen čovjeku koji je znao prave vrijednosti i za njih se borio. Ta borba traje i danas. Zahvalni za sve podatke koje je sačuvao, mi mu želimo odati trajnu zahvalnost. Želimo svojom pričom da se naš Zdravo Stanišić nikada ne zaboravi i da njegova plemenitost bude primjerom svima nama kako je jako važno biti istinski dobar čovjek, radnik, borac za znanje, borac za očuvanje tradicije, borac za bolje i ljepše u životu; borac za ono što čovjeka čini pouzdanim, sigurnim, stabilnim u svemu onome čime se bavi. U njegovoj matičnoj biblioteci, Biblioteci u Varešu, sačinjen je posebni „folder“, odjel, u kojemu  su Zdravin rukopis, ostavština u slici i tekstu, bilješke o njemu, o njegovom rodnom kraju. Svojim angažmanom ostavio je neizbrisiv pečat na ljude i događaje svoga vremena, a, sada, daleko od svog zavičaja, nastoji da prenese svoje znanje i iskustva na mlađe generacije. Sve to zaslužuje mnogo više prostora i kod nas u Biblioteci, ali i u njegovim rodnim Brgulama, matičnoj općini Vareš, kao i u mjestima gdje je povremeno živio i gdje je, svakako, ostavio svoj trag. Zato i jeste ovaj naš projekat prezentovan na ovaj način – tehnički jedino moguć, ali, svakako značajan radi odavanja priznanja istinskim vrijednostima čovjeka i njegovog stvaralaštva. Prezentacija projekta „Sačuvajmo narodno blago Zdrave Stanišića“ koja je sinoć održana u sali Općinskog vijeća u Varešu, dala je dodatnu vrijednost ideji da se u svakom vremenu prepoznaju istinski borci za bolje u čovjeku i u vezi sa čovjekom. Riječima, slikom, snimljenim online razgovorom sa Zdravom Stanišićem sa razdaljine od preko 8000 KM, te gostima, predstavnicima MZ Brgule, učesnicima programa – vrijednim čuvaocima narodnog blaga i tradicije, upotpunjena je slika jednog „duha prošlosti“ neprocjenljivo vrijednog, značajnog i važnog u vremenu kada se trajno gube ljudi i sve ono što je vrijedno. Mi smo pokušali dati svoj puni doprinos u tom pravcu i zahvaliti se jednom velikom čovjeku – Zdravi Stanišiću, jer je ostao vjeran Bogu, Čovjeku, svom Varešu.