Varešanin, Novak Simić, rođen je na današnji dan – 14.01.1906. godine u Bosni i Hercegovini, u općini Vareš, u mjesnoj zajednici Striježevo, u zaseoku Brda, u srpskoj porodici. Majka Tatjana (Savka) bila je iz poznate sarajevske, tašlihanske porodice Jelić, kćerka sarajevskog tašlihanskog trgovca, koja je govorila njemački i francuski i kao predstavnica Bosne i Hercegovine bila najljepša djevojka na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine., a otac Milan iz ugledne vareške trgovačke porodice Simić.

Školovao se u Sarajevu i Zagrebu gde je završio ekonomski fakultet i gdje je živio sve do svoje smrti. Bio je urednik izdavačkog preduzeća „Zora“ i glavni i odgovorni urednik časopisa „Republika“. Bio je i dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Prema mišljenju kritike, Novak Simić je bio „rasni prozni talenat“ koji je „stvorio djela neprolazne vrijednosti“ i „jedan od najboljih srpskih pisaca“ (Slobodan Prosperov Novak) što su djelovali u hrvatskoj književnosti.

Najpoznatija,objavljena  Simićeva djela su:

• Ogledalo vremena (koautor), poezija, 1936.
• Nepoznata Bosna, pripovetke, 1937.
• Suton Tašlihana, pripovetke, 1937.
• Voćnjak, roman, 1938.
• O čađi i travama, pesme, 1940.
• Iza zavjesa, pripovetke, 1946.
• Brkići iz Bara, roman, 1947.
• Miškovići, pripovetke, 1949.
• Druga obala, roman, 1952.
• Braća i kumiri, roman, 1955.
• Ljubav Stjepana Obrdalja, pripovetke, 1958.

Stradalna Bosna, ali i zemlja puna čarolija, tamni vilajet, uvijek u sukobu interesa velikih sila, ali svoja, prkosna, sa iskonskom snagom čiji ljudi s mukom prolaze kroz život, široka srca, dobre duše, koji brzo stare, ali dugo žive… Sve ovo uveo je u svoje književno stvaralaštvo Novak Simić koji je bio i hrvatski, i srpski, i bosanski pisac. Poeta, esejist, polemičar a nadasve rođeni pripovjedač, narator po vokaciji Novak Simić, unio je u naše urbane sfere raskošnu viziju bosanskog krajolika, vatrometa, mirise, boje, glazbu, a nadasve neka fina sjećanja, polutonove i nijanse kao da je slikar impresionist, koji barata s najzagonetnijim rasvjetama“

U utorak 24.novembra 1981. godine ... sahranjen je Novak Simić.

Osim najužih članova porodice, sahrani su prisustvovali mnogi poznati književnici i prijatelji pokojnog Simića, društveno-politički i kulturni radnici te brojni građani i poštovaoci njegovog književnog djela. Posljednju stražu kraj odra Novaka Simića, autora «Braće i kumiri», «Nepoznata Bosna», «Sutona Tašlihana» i drugih djela, održali su Božo Bek, Vladimir Pezo, Milan Pakas, Duško Roksandić, Marijan Matović i Dragutin Tadijanović. Ispred mrtvačnice na Mirogoju, prvi se  od pokojnika oprostio  dr. Rafo Bogišić u ime Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, dok je u ime stanovnika Simićevog rodnog Vareša govorio predsjednik Općinske skupštine Vareša Rešad Žutić. Nad otvorenim grobom od Simića se u ime Društva književnika Hrvatske oprostio Saša Vereš.

Iz rukopisa Joze Drijenčića, našeg sugrađanina …

Porodilište

Krajem 19. vijeka u Vareš je pristizao tehnološki kadar iz Srednje Europe. S njima su pristizale i njihove porodice. Natalitet je brzo porastao, iako nije bilo objekata za tu namjenu. Potreba za porođajnim objektom bila je sve veća. Objekti na dnu Rajčevca i Droškovca nisu bili prikladni, jer su bili niskih stropova. U porodici Jove Erića rodila se ideja da na svom zemljištu izgrade prikladan objekat sa visokoim stropovima sa lijepom vodom, bez buke i prašine. Njihova obiteljska kuća bila je samo tridesetak matara niže. Problem je ipak postojao u njihovom obiteljskom mlinu. Jaz sa vodom bio je usmjeren kroz baštu i završavao je kod započetog objekta porodilišta. Ipak, započeta gradnja objekta je uspješno nastavljena, a mlin uklonjen. Stari Jovo je rekao neka, žene rađaju svake godine, a pšenica i kukuruz rijetko. Jovanovi sinovi: Zdravo, Makso, Gojko nisu osporavali obiteljsku ideju, nego su je čak i poticali. Jovina supruga Sofija bila je također moralna podrška. Mnogi Varešani su rođeni u porodilištu u Bukovom Potoku, a među njima i Novak Simić.

1906. – 1981. iz porodice Simić sa Brda kod Striježeva. Djetinjstvo je proveo u Varešu u veoma nesređenoj porodici pa je veoma mlad otišao u Zagreb, gdje dolazi do izražaja njegova književna nadarenost. Njegova djela bila su prožeta tematikom iz vareškog kraja, iako je veći dio svog života proveo u Zagrebu. Sebe je nazivao hrvatskim pravoslavcem i hrvatskim književnikom. Nastavnica Vukica Erić, nevjesta Jove Erića, uvijek me je zapitkivala o Novaku Simiću niako je predavala geografiju u Nižoj realnoj gimnaziji u Varešu. Jovina nevjesta Gospava, supruga Gojkova, je bila alfa i omega u obitelji i veoma cijenjena i voljena u Stojkovićima.

Podatke u rukopisu dostavio Jozo Drijenčić, u Varešu 05.11.2019.godine na čemu mu ljubazno zahvaljujemo.