Ponedjeljkom dese vam se takve nezgode poput one moje jučerašnje da poslije ispisanih stranicu-dvije, jednim nesmotrenim pokretom, izbrišete sve to i poželite da se rasplačete. Meni se to jučer desilo pa ću pokušati napraviti retrospektivu mojih jučerašnjih misli.

Ponedjeljkom je u nas radni sastanak. Na njemu naš Direktor izlaže svoj plan za tekuću sedmicu uz osvrt na onu koja je netom prošla. Jučer bijaše predmetom tih izlaganja nekoliko tematskih cjelina od kojih bih izdvojila onu vezanu za nedavnu realizaciju dva projekta: „Zadržimo u sjećanju Ivicu Matića“ i drugi „Plavo nebo iznad Vareša“. Ova prva je pozdravljena kao rijetko koji od uspješnih projekata s obzirom na situaciju u vezi s prisustvom korona virusa i s tim u vezi činjenice da nismo u mogućnosti provesti planirane manifestacije – niti mi u Biblioteci niti oni u čijoj nadležnosti su kulturne manifestacije u BiH. Osim što smo učinili napor da osvježimo uspomene na mjesto gdje je Ivica Matić rođen i odrastao, istakli smo i važnost naše ideje da se naši projekti u budućnosti i dalje odnose na poznate i manje poznate Varešane. Smatramo da niti jedno njihovo ime ne bi smjelo biti zaboravljeno i zato je važno stalno podsjećanje na tu našu obavezu. Svojim djelima, rezultatima rada, svojom osobnošću su to sigurno zaslužili. Jedan od njih je i naš slavni Novak Simić, koji bijaše temom  našeg prošlogodišnjeg projekta – isto tako uspješnog. Nadalje, fotografije učesnika našeg Javnog poziva ostaju na panoima do petka, tako da će njihovo odlaganje u albume uslijediti već od ponedjeljka. Podsjećamo da fotografije predstavljaju vareške prirodne ljepote i s tim u vezi čuveno plavetnilo vareškog neba. Fotografije će se nadalje čuvati u našoj Zavičajnoj zbirci te se mogu pogledati svakim radnim danom od ponedjeljka do petka u terminu od 7 i 30 do 15 i 30 sati. Priprema se i publikacija u vezi s navedenim projektom tako da će i na ovaj način naš trud rezultirati vrijednostima u kojima se prepoznaje ljubav Varešana ka rodnom kraju. Priveli smo kraju i naše radovanje u povodu dolaska Nove godine, sklanjajući novogodišnje ukrase iz radnog prostora da sačekaju sljedeću Novu godinu. Nadamo se, svakako, da će početi sretnije nego li je ova, pretužna i preteška zbog gubitka osam mladih života u Novogodišnjoj noći. Kolektiv naše Biblioteke se i ovom prilikom srcem pridružuje boli porodicama preminulih. Također je bilo riječi i o našem prvom, ovakvom izdanju, a radi se o odabranim tekstovima iz lista „Kolektiv“ i još ponešto što se tematikom odnosi na postanak, razvoj i tradicionalne vrijednosti našega Vareša. I to izdanje je na pomolu. Dakako, na kraju da spomenemo i nimalo popularnu temu koja se tiče povrata posuđenih knjiga, a koje već nekoliko godina čekaju da se vrate na naše police. Spisak dužnika smo istakli u našem prostoru i dali mu ime „Stub srama“. Zašto ovakav naslov?! Dajemo izvod iz Wikipedije o izvornom tumačenju rečenog. Da li ima sličnosti s izvornim tumačenjem ili ne, prosudite sami, ali, mi nikako nismo htjeli da ovim naslovom dodatno apostrofiramo na nečiju savjest. Radi se o tome da smo „na prvu“ odlučili da ga ovako naslovimo – pola u šali pola u zbilji – ali nikako da uvrijedimo nekoga, nego, prosto da budemo malo drugačiji u napomeni, u pozivu, u obraćanju Onima, koji su – jednostavno zaboravili na obavezu da nam vrate posuđene knjige. Usput, upućujemo i izvinjenje svima onima koji su se s nelagodom  u sebi premišljali „Bože, šta li mu to dođe stup srama“, sjećajući se da bi mogao značiti nešto što nimalo nije ugodno za čuti. Međutim, ničega u svemu tome nema ozbiljnog niti optužujućeg – pogotovo ne ataka na nekoga lično. Molimo Vas, sve naše korisnike da nam redovno vraćate posuđene naslove da bismo mogli i drugima ponuditi to što je kod Vas već duže vrijeme. Isto tako, očekujemo Vaš dolazak k nama i radi druženja, radi razmjene mišljenja, ideja – radi Vašeg ljubaznog odnosa prema ovoj instituciji koju godinama pomažete poklon-knjigama na čemu smo Vam beskrajno zahvalni. Na kraju da kažemo  da ćemo i dalje istrajavati u ovoj fazi „prilagodbe“ rada na našoj web stranici, njenom kreiranju, njenoj ulozi u „dizanju svijesti“ naših sugrađana o važnosti korištenja pisanim štivom, bilo koje vrste, o, dakle, ulozi knjige u životima svakoga od nas. Ona je naš pratilac od najranije dobi, a to znači od jedne pa do sto i jedne godine u našim životima i zato, naučimo da ju koristimo na najbolji način. Vaši smo prijatelji uz oko 40-ak hiljada bibliotečkih jedinica kojima raspolaže Opća biblioteka Vareš i zato očekujemo da ćete i dalje cijeniti tu prednost što smo tu i što s radošću iščekujemo Vaš dolazak k nama.

Kolektiv Biblioteke: Ilijana, Fata, Amerita, Vedrana, Jasmina, Samida

Stup srama ili stup sramote nekada je bilo poznato sredstvo kažnjavanja u obliku stupa ili platforme na koju je kažnjenik najčešće na glavnom ili nekom prometnom gradskom trgu privezan javno prikazivan i izvrgavan ruglu. Na taj je način stigmatiziran. Osim za vezivanje bilo je to i mjesto za tjelesno kažnjavanje (bičevanje, gađanje trulim voćem, kamenjem, itd...) Kamenje i drugi tvrdi predmeti mogli su dovesti do ozbiljenih ozljeda ili čak smrti.Stajanje na stupu stupu srama obično je trajalo nekoliko sati.Od 13. stoljeća bilo je glavno sredstvo za kažnjavanje nedjela koja su se ticala kršenja časti. Osuđenik je izgubio nakon takve osude i izvršenja kazne unutar svoga grada ili sredine društveni ugled i status. Tim osobama uglavnom više nije bilo moguće sudjelovati u normalnom društvenom životu.Stup je srama u gradovima služio i kao simbol lokalne sudbene vlasti.